“Mislim da tim Genesis Project-a čini veliku stvar, jer sa svojim edukativnim predstavama izlazi na teren među djecu koja nemaju priliku da idu u pozorište i na taj način ne samo da edukuju djecu temama kojima se predstave bave već im približuju i pozorišnu umjetnost. Svojim igranjima oni siju sjeme ljubavi prema pozorištu i možda će neko od te djece zahvaljujući predstavama Genesis Project-a jednog dana postati glumac, dramaturg, reditelj...”, ističe Mario Ćulum, damaturg i docent na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci.
Ćulum sa našim timom sarađuje već nekoliko godina, a rezultat te saradnje je nekoliko uspješnih edukativnih predstava Genesis Project-a. Neke od njih izašle su iz okvira projekata za koje su rađene i dospijele su i do Dječijeg pozorišta Republike Srpske. Tako je i priča o pingvinu Žoržu, koju je Mario Ćulum zajedno sa kolegom Milanom Gajićem prvobitno napisao za potrebe projekta “Mostovi povjerenja i saradnje” nastavila svoj put od Genesisa do scene Dječijeg pozorišta RS.
Predstava “Nismo svi letači” koju Genesis Project izvodi u školama Srednjobosanskog kantona, obogaćena je novim likovima, avanturama i detaljima za potrebe Dječijeg pozorišta i odnedavno je na repertoaru.
Upravo je njena premijera i zanimljivi Žoržov put povod za naš razgovor sa Mariom.
Kako je došlo do saradnje sa Genesis Project-om i koliko dugo već sarađujete?
Do saradnje sa Genesis Project-om došlo je na inicijativu Marija Lukajića, glumca iz GP „Jazavac“ 2012. godine. Prvi projekat na kome smo sarađivali bila je edukativna predstava za učenike devetih razreda na temu HIV-a i seksualno prenosivih bolesti. Zahvaljujući ljudima iz Genesis Projecta Milan Gajić i ja smo se dodatno edukovali i napisali tekst za predstavu “Zablude“.
Poslije toga je kolega Milan Gajić dramaturški obradio autorske tekstove Genesisa „Dobrodošla Higija“ i „Suđenje čudno“ 2014. godine. Saradnja se nastavila i 2015. godine kada smo Milan i ja napisali dva dramska teksta za djecu: „Nismo svi letači“ i „Čiji je bunar“ za potrebe edukativnog projekta „Mostovi povjerenja i saradnje“.
Koliko su teme koje su u fokusu rada Genesis Project-a, poput promocije različitosti, tolerancije, suživota i interkulturalnog razumijevanja, bliske Vama kao scenaristi i kako je rad na ovim temama kroz saradnju sa Genesis Project-om uticao na Vas?
Bitno je da te teme približimo najmlađima, da edukujemo djecu, a preko njih i roditelje. Za svakog autora je izazov da različitost i toleranciju izrazi na kreativan način, dječjim jezikom i kroz situacije koje su njima bliske. Naravno da pisanje za djecu i promicanje pozitivnih vrijednosti u društvu oplemenjuje mene i kao autora i kao čovjeka.
Scenario za predstavu „Nismo svi letači“ napisali ste 2015. godine za potrebe edukativnog projekta "Mostovi povjerenja i saradnje" koji realizuje Genesis Project. Predstava govori o pingvinu Žoržu. Kako ste došli na ovu ideju i koliko je bitno na ovaj način djeci približiti važnost poštovanja drugog i različitog?
Ideja je došla spontano, prilikom osmišljavanja sinopsisa za dramski tekst na temu razlika za konkurs koji je Genesis Project raspisao za pomenuti projekat. Dramski tekst „Nismo svi letači“, koji smo napisali Milan Gajić i ja, bavi se temom različitosti i prihvatanja onog ko je drugačiji. Ta različitost može biti rasna, nacionalna, polna ili posljedica nekog fizičkog ili psihičkog nedostatka, ali ona ne bi smjela da bude prepreka u komunikaciji i prihvatanju te osobe kao ravnopravne, jer svako dijete, bez obzira na sve moguće različitosti, ima svoje kvalitete koje može da ponudi drugarima ili društvu u cjelini. Priča je iz ljudskog transponovana u ptičiji svijet u kojem pingvin Žorž, koji slučajno sa Antartike dospije u Afriku, pokušava da zadobije povjerenje svojih drugara, afričkih ptica. Pingvin Žorž, iako ptica, različit je od drugih ptica. On ne zna da cvrkuće, ni da leti, ali zna da pliva i zna matematiku. I upravo te osobine koje krase Žorža pomoći će njegovoj drugarici Kali u trenutku kada joj zatreba pomoć. Time pokazujemo da nas različitost upotpunjuje i da ne treba da bude povod za razdvajanje, već nešto što će nas obogatiti i unaprijediti.
Kolega Milan je „kumovao“ Žoržu tj. dao mu je ime. Lik pingvina Žorža osmišljen je te 2015. za tekst predstave „Nismo svi letači“.
Predstava „Nisu svi letači“ u izvođenju Genesis Project-a igra u školama Federacije Bosne i Hercegovine. Šta Vas je ponukalo da proširite scenario i postavite predstavu na daske Dječijeg pozorišta Republike Srpske?
Prije svega odlično izvođenje lutkarske predstave ekipe Genesis Project-a i potreba da se i djeci u Republici Srpskoj ukaže na važnost poštivanja drugog i drugačijeg. A i Žorž nas nije ostavljao na miru. Neki likovi nastavljaju da „dosađuju“  autorima i nakon završetka dramskog teksta. Trebalo je objasniti kako je Žorž dospio u Afriku, ko ga je pronašao i kako su uopšte dobili informaciju da je on pingvin. Zato smo ubacili nove likove: Žorža Jaje, Mornara i Kapetana, Mama Pticu i Tata Ptica, te Doktora Sovu. Poruka, iako univerzalna, koju prenosi tim Genesis Project-a svojom lutkarskom predstavom ograničena je geografski na djecu u školama u Federaciji, tako da sam poželio da ta poruka dospije i do djece u Republici Srpskoj. U Banjaluci je bilo samo jedno izvođenje predstave p rije postavljanja na scenu Dječijeg pozorišta Republike Srpske. Predstava na sceni Dječijeg pozorišta ima isti naslov, ali to je novi tekst, sa većim brojem likova i šest novih songova. Ono što je važno je poruka predstave, a ona je univerzalna i mogu je razumjeti ne samo djeca u Bosni i Hercegovini, bez obzira u kojem entitetu žive, već i djeca širom svijeta. U svakom društvu postoji problem različitosti i prihvatanja. Da mogu, preveo bih ovaj tekst na sve svjetske jezike i poslao poruku svoj djeci svijeta. Bitno je djeca nauče da prihvataju razlike i da je, upravo, različitost ono što nas obogaćuje, da ne treba da kopiraju druge, kao i što Žorž pokušava u jednom dijelu drame, već da budu svoji. Samo tako će nam život biti i ljepši i ispunjeniji.