Zajedničko upravljanje okuplja različite grupe kako bi podijelile odgovornosti u donošenju odluka. Obično se koristi u školama, ekološkim programima i javnim službama za uključivanje učenika, nastavnika, administratora, roditelja i eksternih partnera u oblikovanje politika. Iako ova metoda pomaže u stvaranju poštenije i otvorenije diskusije, njeno dugoročno održavanje dolazi sa određenim poteškoćama.
1. Podrška institucija i politika
Mnogi programi zajedničkog upravljanja počinju kao kratkoročni projekti podržani vanjskim finansiranjem ili naporima zagovaranja. Bez jasnih politika koje čine zajedničko upravljanje standardnim dijelom funkcioniranja institucije, ovi projekti često nestaju kada početno finansiranje ili entuzijazam nestanu.
Načini rješavanja ovog problema:
a) Osigurati da je zajedničko upravljanje upisano u školska pravila i politike,
b) Dobivanje službene podrške obrazovnih vlasti,
c) Podsticanje lokalnih samouprava da prepoznaju zajedničko upravljanje kao vrijedan metod upravljanja.
2. Uključivanje članova
Da bi zajedničko upravljanje trajalo, članovi moraju ostati angažovani. Uobičajeni problem je da učešće počinje snažno, ali vremenom slabi, posebno kako studenti diplomiraju i dolaze novi članovi.
Načini rješavanja ovog problema:
a) Jasno definisanje uloga i koristi za one koji su uključeni,
b) Održavanje redovnih sjednica zajedničkog upravljanja kako bi se interes održao živim.
3. Obuka i prenošenje znanja
Zajedničko upravljanje najbolje funkcionira kada svi uključeni razumiju svoje odgovornosti. Međutim, velika fluktuacija – posebno među studentima – može otežati održavanje dosljednosti.
Načini rješavanja ovog problema:
a) Kreiranje priručnika ili priručnika koji će pomoći novim članovima da se brzo snađu,
b) Uspostavljanje mentorskih programa u kojima iskusni učesnici vode novopridošlice,
4. Balansiranje autoriteta među učesnicima
Jedan od izazova je osigurati da se svi glasovi čuju podjednako. Ponekad se učenici osjećaju kao da se njihova mišljenja ne uzimaju ozbiljno u poređenju sa nastavnicima ili administratorima. Roditelji se takođe mogu boriti da ostvare uticaj.
Načini rješavanja ovog problema:
a) Učiniti procese donošenja odluka jasnim i poštenim za sve,
b) Uspostavljanje komunikacijskih sistema u kojima svaka grupa ima jednaku riječ.
5. Kulturne i strukturne prepreke
U nekim školama zajedničko donošenje odluka nije uobičajena praksa i ljudi se mogu oduprijeti promjenama. Neki administratori i nastavnici mogu biti naviknuti na vodstvo odozgo prema dolje i možda neće biti otvoreni za učenike koji imaju veći utjecaj.
Kako podstaći promjenu:
a) Dijeljenje primjera iz stvarnog života uspješnog zajedničkog upravljanja,
b) Testiranje modela u manjim postavkama prije nego što ga dalje proširite.
6 . Praćenje napretka i poboljšanje
Da bi zajedničko upravljanje bilo efikasno na dugi rok, potrebno ga je redovno revidirati i poboljšavati. Bez odgovarajućeg praćenja, teško je znati šta radi, a šta treba promijeniti.
Načini da ga održite na pravom putu:
a) Postavljanje jasnih ciljeva i mjerenje napretka,
b) Održavanje redovnih check-in sesija sa učesnicima radi razgovora o poboljšanjima,
c) Podsticanje otvorenih povratnih informacija od svih zainteresovanih strana.
Iako zajedničko upravljanje može pomoći u stvaranju pravednijeg i otvorenijeg procesa donošenja odluka, potrebno je truda za njegovo održavanje tokom vremena. Institucije moraju biti posvećene, a ljudi moraju ostati angažirani. Razvoj liderstva može pomoći u održavanju dosljednosti, a pravičan balans autoriteta osigurava da je svačiji glas bitan. Kada se dobro planira i podrži, zajedničko upravljanje može dovesti do trajnih poboljšanja koja su od koristi školama i zajednicama u cjelini.