Ime i prezime osobe zadužene za sprovođenje Politike zaštite djeteta: Saša Šarić 
Broj telefona: 051/461-477 
Elektronska pošta: 
genesis@blic.net,  saric.sasa74@gmail.com

Policija 24/7 Broj telefona: 122 

SOS telefon za žrtve nasilja u Bosni i Hercegovini 24/7 

1264 – u Federaciji BiH 
1265 – u Republici Srpskoj

Plavi telefon za djecu (9:00 – 17:00) 

080 05 03 05 

Opšte informacije

https://www.zastitimodjecuodnasilja.org/
http://www.sigurnodijete.ba/bs/
http://www.zasvakodijete.ba/

Svake zadnje srijede u mjesecu februaru, u zemljama širom svijeta, mladi obilježavaju Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja „Dan ružičastih majica“.  U BiH danas će takođe biti obilježen Međunarodni dan prevencije vršnjačkog nasilja – Dan ružičastih majica. Slogan ovogodišnje kampanje je “Trend je biti friend”. Ovaj dan obilježava se od 2007. godine kada je jedan dječak u Kanadi bio izložen vršnjačkom nasilju zbog dolaska u školu u ružičastoj majici. Vršnjaci su ismijavali, psihički i fizički zlostavljali tog dječaka koji je obukao ružičastu majicu. Kasnije se ispostavilo da je majica simbolizirala dječakovu podršku teško bolesnoj majci od karcinoma dojke.
Školske kolege solidarisale su se sa zlostavljanim dječakom i sutradan su se svi pojavili u školi u ružičastim majicama. Od tada, ružičasta majica postala je simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja i postala je prepoznatljiv simbol inicijative i međunarodno prepoznate godišnjice prevencije vršnjačkog nasilja u školama.

Povodom ovogodišnjeg Dana borbe protiv vršnjačkog nasilja, NVO “Genesis Project” danas će u amfiteatru Doma omladine u Banjaluci, sa početkom u 11 časova, izvesti edukativni pozorišnu predstavu “Prijatelji se stiču, a ne dodaju” za učenike sedmih, osmih i devetih razreda nekoliko škola iz Banjaluke.
Predstava govori o vrijednostima koje pod uticajem savremenih tehnologija i društvenih mreža polako padaju u drugi plan i kroz zanimljiv scenario ukazuje djeci na opasnosti koje komuniciranje na društvenim mrežama može da nosi. Postavlja i pitanja tinejdžerima o tome da li smo postali zarobljenici društvenih mreža, a da toga uopšte nismo ni svjesni?
Predstava „Prijatelji se ne dodaju nego stiču“, kao što i njen sam naziv govori, simbolično ukazuje djeci na brojne opasnosti savremenih tehnologija i edukuje ih o tome kako da komuniciraju na pravi način.
Interaktivne i edukativne predstave, kroz svoje aktivnosti, NVO Genesis Project realizuje već više od 20 godina u osnovnim školama širom Bosne i Hercegovine.

Dijana Pejić, izvršna direktorica Genesis Project-a kaže da je naša realnost da su mladi sve više izloženi vršnjačkom nasilju, koje sve više poprima nove oblike, jer se vremena mijenjaju i nasilnici proširuju način svog djelovanja.
Dijana kaže da se organizacija Genesis Project u okviru svojih projekata redovno bave ovom temom, a ovom prilikom cirirala dio iz preporuka IN fondacije „Kako smanjiti nasilje u školama?“:
„Nasilje je sveprisutna pojava. Percepcija društva jeste da je nasilje u porastu, uključujući nasilje u školama, ali istina je zapravo kompleksnija, jer percepcija ne mora uvijek odgovarati istini, međutim nema sistematskog praćenja i ne možemo sa sigurnošću tvrditi kako se kreće trend ove pojave.“
Ona kaže da su 2016. godine implementirali dio akcionog plana Koalicije za zaštitu djece Banjaluka, a partner im je bila „Nova generacija“ uz finansijsku podršku organizacije World Vision International. Tada su realizovali istraživanje u 6 osnovnih škola sa teritorije opštine Banjaluka. U okviru ovog istraživanja su došli do mišljenja i roditelja i djece da je nasilje značajno zastupljeno u školama u raznim svojim vidovima.
Ovo istraživanje je pokazalo, a to se konidicira sa drugim sličnim istraživanjima, da je najčešće psihološko – verbalno nasilje, zatim fizičke tuče, elektronsko, grupne tuče itd.
„Ovaj problem koji razara obrazovanje i društvo zaslužuje ozbiljan sistemski tretman. Treba primjeniti mjere za sprečavanje nasilja u školama koje su opisane u brojnim preventivnim programima. Te mjere podrazumjavaju aktivnosti na nivou škole (jasna riješenost škole da se bavi ovim problemom, timovi za sprečavanje nasilja, detaljnija dežurstva tokom odmora, itd), aktivnosti na nivou odjeljenja (pravila za sprečavanje nasilja, podrška žrtvama od strane odjeljenja, detaljne rasprave o nasilju sa razrednicima odjeljenja itd), na nivou pojedinca (pozivanje roditelja, radionice i individualni tretmani za osnaživanje žrtava, tretmani za kontrolu bijesa i razvoj empatije kod agresora itd). Porodica i škola su važni u ovom procesu i važna je komunikacija između njih, kao i svih ostalih relevantnih faktora u društvu“, kaže za BUKU Dijana Pejić.
Ona ističe da društvo nije u potpunosti svjesno ovog problema, jer su iz njihovog istraživanja uvidjeli da skoro polovina roditelja nije sigurno da li im djeca saopštavaju dešavanja o nasilju u školi, te se ne mogu adekvatno ni uključiti.
“Potrebno je u radu sa učenicima i roditeljima isticati potrebu da se o nasilju priča i da se, kada dođe do njega, informišu roditelji i školski organi. Učenici često zbog srama pokušavaju da taj problem riješe sami, ali onda nerijetko upadaju u još veće probleme i tim problemima čujemo tek kada eskaliraju do šokantnih razmjera. Nerijetko se ignoriše činjenica da u školi postoji vršnjačko nasilje i pripisuje se dječijoj igri“, pojašnjava Dijana.

Dijana dodaje da elektronsko nasilje postaje galopirajući problem budući da je sve veće prisustvo tehnologije i društvenih mreža u našim životima.
„Tehnologija ne doprinosi psihološkom nasilju samo preko društvenih mreža, već i pasivizacijom pojedinaca prilikom događaja nasilja. Umjesto da ga spriječe, mladi u jednom manjem procentu (15,6% iz našeg izvještaja) snimaju takve događaje, ali uz primjetno uživanje! Elektronsko nasilje prije svega treba biti prepoznato i adresirano kao ozbiljan vid i sredstvo psihološkog nasilja. U skladu sa tim mu treba posvetiti posebnu pažnju te osmisliti mjere kako za agresore, tako i za žrtve, jer ovakva vrsta nasilje sve češće uzima svoj danak“, pojašnjava naša sagovornica.

Ukoliko je dijete žrtva vršnjačkog nasilja najvažnije je da se obrati roditeljima ili nekoj drugoj odrasloj osobi od povjerenja i onda je na odraslima da poduzmu odgovarajuće mjere, jer se djeca nisu u stanju sama zaštiti u većini slučajeva, pošto su na meti nasilnika i nasilnik rijetko sam prestaje ili odustaje, tako da je jedina zaštita djece pravovremena mjera odraslih osoba. (Izvor: BUKA)

Šumska kola

Od Lutaka do osnaženja

Epizoda Sudija traži naočare

Čiji su anđeli

TV serijal za djecu,1. epizoda

Igre šumskih patuljaka

Epizoda: Najveći izum

Unicef i Genesis

Zajedno za sigurno okruženje u školama

Ko smo

Genesis Project osnovan je u februaru 1997. godine u Banjaluci. Od osnivanja do danas, realizovali smo veliki broj projekata zahvaljujući podršci brojnih donatora. Smješteni smo u Banjaluci, a zahvaljujući razumijevanju gradonačelnika i poslanika u Gradskoj skupštini grada Banjaluka, od 01. 08. 2004. godine nakon osam godina aktivnog humanitarnog rada dobili smo na na korištenje poslovne prostorije (u vlasništvu grada). To nam je značajno olakšalo realizaciju humanitarnih projekata i otvorilo mogućnosti za realizaciju novih aktivnosti. Zahvaljujući našem pokretnom servisu-interaktivnom putujećem pozorištu u mogućnosti smo da programom obuhvatimo geografski veliko područje i veliki broj potencijalnih korisnika. Danas, većina Genesis Project aktivnosti fokusirana je podjednako na teritoriju Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.

Ciljevi

Misija

Genesis Project preko svojih profesionalaca i opredjeljenih pojedinaca pomaže djeci i mladima širom Bosne i Hercegovine u ostvarivanju prava na slobodan i pravilan psihofizički razvoj bez obzira na vjersku, etničku i rasnu pripadnost uvažavajući sve njihove individualne razlike i potencijale.

Vizija

Bosna i Hercegovina je slobodno i otvoreno društvo koje će omogućiti, svakom pojedincu, da se razvije i u punom kapacitetu i da se ostvari kao sretna, svjesna i slobodna individua sposobna na kritičko razmišljanje i kreativno djelovanje.

Dijana Pejić rođena je 1974. godine u Banjaluci gdje je završila osnovnu i srednju Elektro tehničku školu. Nakon završetka Više poslovne škole u Beogradu, zvanje diplomiranog ekonomiste stiče na Ekonomskom fakultetu u Kragujevcu. U nevladinom sektoru aktivno radi od 1995. godine kada je kao projekt koordinator bila zaposlena u Američkom komitetu za izbjeglice. Nevladinu organizaciju Genesis Project osnovala je 1996. godine u Banjaluci. Od tada do danas implementirala je na desetine uspješnih projekata širom Bosne i Hercegovine.
Zadužena za program menadžment, finansijski menadžment, osmišljavanje projekata, ljudske resurse, Dijana uspješno rukovodi malim timom koji je najvećim dijelom od samog početka dio Genesisa.
Uspješna priča traje već 18 godina, a njen najbolji dokaz su ostvareni rezultati i dječiji osmjeh koji članovi Dijaninog tima izmame gdje god da ih put nanese.

Azra Talić rođena je 1952. godine u Banjaluci. U rodnom gradu završila je osnovnu školu i Gimnaziju, a potom i Pedagošku akademiju. Školovanje je nastavila u Sarajevu na Filozofskom fakultetu, na kojem je stekla zvanje profesora psihologija i pedagogije.

U svom bogatom radnom iskustvu Azra je radila i kao vaspitač i pedagog u vrtiću, te psiholog i pedagog u osnovnoj školi, a potom i kao psiholog u organizaciji CARE Canada.

Dio tima Genesis Projecta postaje 1998. godine, i od tada aktivno učestvuje u realizaciji brojnih projekata. Podjednako je uspješna kao pedagog, psiholog, ali i kao pjesnik. Upravo je zahvaljujući njenoj mašti nastao veliki broj pjesama i predstava kojim putujuće interaktivno pozorište Genesis tima zabavlja i edukuje mališane širom BiH. A, u Azrinoj mašti uvijek ima mjesta za nove i kreativne ideje koje tek čekaju da ožive u nekom budućem projektu.

Draško Stojčević je rođen 1975. godine u Banjaluci gdje je završio osnovnu i srednju Elektro tehničku školu, a potom i Fakultet političkih nauka, odsjek za novinarstvo i komunikologiju.
Od samog osnivanja Genesis Projecta, Draško je dio tima. Tokom rada u ovoj organizaciji, pohađao je veliki broj naprednih seminara i završio obuku za instruktora za upozoravanje na opasnost od mina i lakog oružja. Nakon treninga za osmišljavanje i produkciju jednominutnih filmova za mlade, producirao je veliki broj jednominutnih filmova širom Bosne i Hercegovine.
U okviru projekata na kojima je radio i uspješno ih realizovao, Draško je razveseljavao mališane raznim ulogama koje je ostvario kroz brojne predstave i TV serijale. Pečurko u „Igri šumskih patuljaka“, saradnik Učitelja u „Čiji su anđeli“, deminer u „Suđenje čudno“, samo su neke od njih. Uvijek nasmijan i omiljen među djecom, prepoznatljiv je član veselog Genesis tima i putujećeg interaktivnog pozorišta.

Ljubiša Vasić je rođen 1975. godine u Banjaluci gdje je završio osnovnu i srednju Elektro - tehničku školu, a potom i Nezavisni univerzitet Banjaluka. Zvanje profesora razredne nastave stekao je 2009. godine, a za rad u nevladinom sektoru dodatno se edukovao kroz seminare i obuke. Između ostalog, završio je i obuku za instruktora za upozoravanje na opasnost od mina i lakog oružja.
Ljubiša je dio tima Genesis Projecta od osnivanja organizacije 1996. godine. Radio je na implementaciji velikog broja projekata, a djeca i mladi ga lako prepoznaju po širokom osmijehu i brojnim ulogama koje je ostvario kroz zabavne i edukativne predstave i TV serijale Genesisa.
Profesor Mudrić iz TV serijala „Čiji su anđeli“, učitelj iz TV serijala „Šumska škola“, Borko u „Igrama šumskih patuljaka“, strogi sudija u „Suđenju čudnom“, neke su od uloga po kojima ga najmlađi rado pamte.

Saša Šarić je rođen 1974. godine u Banjaluci, gdje je završio osnovnu i srednju Elektro tehničku školu, nakon čega je upisao Višu poslovnu školu u Beogradu.
Dio je Genesis tima od osnivanja organizacije, a kroz brojne seminare dodatno se edukovao za rad na humanitarno edukativnim projektima.
Završio je i obuku za instruktora za upozoravanje na opasnost od mina i lakog oružja, a pohađao je i trening o osmišljavanju i produkciji jednominutnih filmova.
Saša je tokom svoga rada u Genesisu učestvovao u implementaciji velikog broja uspješnih projekata širom Bosne i Hercegovine - od edukativnih radionica za djecu, preko produkcije TV predstava, do prevencije vršnjačkog nasilja, a aktivan je i na planu obezbjeđivanja donatorskih sredstava za projekte.

Goran Radić rođen je 1967. godine u Banjaluci. Nakon završetka osnovne i srednje Elektro tehničke škole u ovom gradu, završio je nekoliko naprednih seminara, kao i naprednu obuku za menadžera za upravljanje projektima za upozoravanje na mine i vatreno oružje.
Diplomirao je na  Ekonomskom fakultetu Univerziteta Apeiron u Banjaluci. Nakon osam godina rada u preduzeću „Rudi Čajavec“, Goran se 1998. godine priključuje timu Genesis Projekta, u početku kao volonter, a od 2003. godine i kao stalni član. Između ostalih obuka i seminara, pohađao je i trening o osmilšljavanju i produkciji jednominutnih filmova.
Učestvovao je na velikom broju uspješnih projekata, a njegov najveći doprinos ističe se kroz menadžerstvo projekata za upozoravanje na mine i vatreno oružje. Goran aktivno radi u minama visoko ugroženim lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine, a njegov primarni zadatak je da edukuje djecu kako da sačuvaju svoje živote i imaju bezbrižno djetinjstvo dok odrastaju u neposrednoj blizini mina i stalnoj opasnosti.

Dijana Miljatović je rođena 1972. godine u Prijedoru gdje je završila osnovnu i srednju školu, nakon čega je upisala engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.
Veliki dio svog radnog vijeka Dijana je provela na terenu kao prevodilac, a u ovom svojstvu radila je i za Haški tribunal. Jedan je od osnivača Udruženja samohranih roditelja “Ponos”, čiji je i predsjednik. Koordinator je brojnih humanitarnih akcija, a u okviru udruženja obavlja i funkciju projekt menadžera, a po potrebi i portparola.
Genesis Projectu pridružuje se 2012. godine, prvo kao volonter, a od jula 2013. godine i kao stalni član. Zaposlena na mjestu administrativnog asistenta, neophodna je logistička podrška uspješnog tima.

Sandra Josović rođena je 1977. godine u Slavonskom Brodu. Osnovnu i srednju školu završila je u Banjaluci. Zvanje diplomiranog politikologa za novinarstvo i komunikacije stekla je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Kao novinar radila je u više beogradskih medija još u vrijeme studija, a nakon povratka u Banjaluku, osam godina je provela u Nezavisnim novinama, godinu dana kao novinar, a potom i kao urednik nekoliko rubrika i nedjeljnog izdanja. Novinarsku karijeru nastavlja na portalu za zdravlje kao glavni urednik gdje je provela dvije godine. Od 2012. godine obavljala je funkciju izvršnog direktora Međunarodnog filmskog festivala Kratkofil Plus.
Timu Genesis Projecta pridružuje se povremeno kao saradnik, a potom i kao novi član u septembru 2013. godine. Uz asistenciju u realizaciji projekata, zadužena je za osmišljavanje sadržaja portala, kao i za komunikaciju sa medijima.