Ime i prezime osobe zadužene za sprovođenje Politike zaštite djeteta: Saša Šarić 
Broj telefona: 051/461-477 
Elektronska pošta: 
genesis@blic.net,  saric.sasa74@gmail.com

Policija 24/7 Broj telefona: 122 

SOS telefon za žrtve nasilja u Bosni i Hercegovini 24/7 

1264 – u Federaciji BiH 
1265 – u Republici Srpskoj

Plavi telefon za djecu (9:00 – 17:00) 

080 05 03 05 

Opšte informacije

https://www.zastitimodjecuodnasilja.org/
http://www.sigurnodijete.ba/bs/
http://www.zasvakodijete.ba/

Program sekundarne prevencije fokusiran na identifikaciju i zaštitu djece u riziku u osnovnim školama Unsko-sanskog kantona i Hercegbosanske županije

Uposlenici stručne službe OŠ „Fra Lovro Karaula“ iz Livna kroz svoj dugogodišnji rad susretali su se s različitim oblicima neprihvatljivog ponašanja od strane učenika, te su na iste reagovali i djelovali u skladu s tadašnjim propisima.

Program sekundarne prevencije, čija realizacija je od kolovoza 2020. godine pokrenuta u svim osnovnim školama Hercegbosanske županije, otvorio je nove mogućnosti djelovanja i rada s učenicima u riziku i na osnovu dosadašnjih iskustava polučio je, kako navode u školi, odlične rezultate.

U vrijeme održavanja obuka u okviru Programa sekundarne prevencije, u školi se desio slučaj koji je tražio hitnu i što bolje organiziranu intervenciju. Odlučeno je da se do tad stečeno znanje primjeni i da se učeniku 5. razreda, kod kojeg je primjećeno izrazito nasilno ponašanje, pomogne bez sankcionisanja i pritisaka. 

„Učenik 5. razreda je pokazivao jake izljeve bijesa pri mnimalnim podražajima i konzumirao je cigarete. Nizak prag tolerancije na frustraciju i verbalni sukobi s drugim učenicima kulminirali su činjenicom da je dječak pokušao skočiti s ograde od stepenica u školi – popeo se na rub ograde za vrijeme velikog odmora, te vikao da će se ubiti! Zabrinutost za njegovo emotivno stanje je bila realna! Učiteljica je to prijavila stručnoj službi škole te zatražila žurnu intervenciju i pomoć učeniku i obitelji“, navodi Dona Hrga, pedagogica OŠ „Fra Lovro Karaula“. Uz to, dodaje Hrga, učenik je imao i specifične teškoće u učenju te je bio uključen u defektološki tretman, ali nije redovito na isti dolazio.

I situacija u obitelji je bila specifična s obzirom da su o dječaku brinuli baka i djed, otac mu je umro, a majka je često, zbog posla, bila odsutna. Zbog toga je na prvi sastanak, navodi pedagogica, uz majku pozvana i baka, a nazočila je, uz stručnu službu, i nastavnica te učenik. Ovo je bio prvi put, ističe pedagogica, da se učiteljica susrela i razgovarala s majkom.

Obitelji je jasno naznačeno da je problem složen i specifičan, te je objašnjen način djelovanja i primjena Programa sekundarne prevencije. Uz suglasnost bake i majke pristupilo se izradi IPP, s ciljem suzbijanja rizičnog ponašanja, te razvijanja radnih navika. Svi učesnici su definirali ciljeve i aktivnosti, a određen je i vremenski rok od tri mjeseca.

 „U realizaciju IPP-a uključila se i defektologinja kojoj je cilj bio učeniku pružiti stručnu pomoć u učenju i prilagodbi programa njegovim mogućnostima, ali u kontinuitetu. Također jedan važan zadatak koji smo si postavili je bio i testiranje učenika od strane psihologa pri Centru za socijalni rad kako bi se odredio adekvatan oblik školovanja,“ ističe pedagoginja Hrga.

Komunikacija i saradnja članova obitelji sa stručnom službom škole i učiteljicom je bila izrazito dobra, dječak je bio vidno zainteresiran tako da su u datom roku polučeni odlični rezultati.

Dječak je ubrzo počeo mijenjati svoje ponašanje, na zadirkivanje od strane ostaklih učenika više nije burno reagirao, niti je imao verbalne sukobe, već bi takve situacije prijavio učiteljici. 

Veoma bitna je činjenica da su, zahvaljujući ovakvom pristupu i Programu sekundarne prevencije, u obitelji odnosi postali iskreniji i otvoreniji, što je i bio jedan od ciljeva.

Dječak je, navodi pedagoginja Hrga, lakše razgovarao s članovima obitelji o svojim propustima, greškama  i problemima. Poboljšana je suradnja obitelji i škole – majka je svaki mjesec dolazila na informacije i zanimala se za dječakovo ponašanje i uspjeh u školi, a posebno sretna je bila baka.

„Baka je bila zahvalna stručnom timu škole jer joj se „kćerka počela vraćati“, a i zato što dječaku pomažemo da shvati nastavno gradivo“.

Najvažnije od svega jeste činjenica da je dječak postao emotivno stabilniji, a osobito je izražavao sreću zbog prisustva majke. I cigarete je prestao konzumirati, a majka i baka kažu da i to redovno provjeravaju.

U OŠ „Fra Lovro Karaula“  primjetan je porast broja učenika s neprihvtljivim oblicima ponašanja, što zahtjeva osnaživanje škole novim kapacitetima stručne službe, kako bi se moglo, uz primjenu Programa sekundarne prevencije, kvalitetno odgovoriti na potrebe.

„Zahvaljujući Programu sekundarne prevencije postigli smo veću uključenost svih važnih čimbenika u odgoju i obrazovanju djeteta / učenika. Izbjegli smo situaciju da je samo pedagog/inja taj koji se treba baviti ovakvim problemima u školi i da je dovoljno samo problem prijaviti pedagoginji. Osjetna je podjela odgovornosti što je svakako olakšavajuće i za stručnu službu škole“ navodi pedagoginja.

Posebno je pohvalno, dodaje Hrga, što su škole dobile Priručnik u kojem se mogu naći vrlo korisne alatke, ideje i tehnike za rad s djecom u riziku kao i s njihovim roditeljima, tako da vjeruje da će i narednim individualni planovima podrške biti ostvaren dobar rezultat, kao što je to učinjeno u slučaju dječaka iz ove priče.

Aktivnosti Programa sekundarne prevencije su usmjerene da učenik usvoji djelotvorna individualno i društveno prihvatljiva ponašanja razvijajući vještine potrebne za sveobuhvatan rast i razvoj, te brižno ophođenje prema sebi, drugima i/ili okruženju.  Program sekundarne prevencije pretpostavlja rano prepoznavanje indikatora koji mogu da dovedu dijete u opasnost da postane počinilac ili žrtva različitih oblika nasilja, kao i zlostavljanja ili zanemarivanja. Praksa i teorija ukazuju na neophodnost pravovremene intervencije, još od prvog razreda osnovne škole. Tendencija ovog programa je da akcenat stavi na pružanje adekvatne podrške djetetu i porodici umjesto određivanja sankcija, kako je to u tradicionalnom školskom pristupu ranije bilo uobičajeno. Naime, cilj je istražiti uzrok nekog neprilagođenog ponašanja, te raditi na njegovom smanjivanju ili otklanjanju kao i na jačanju protektivnih faktora odnosno resursa koji postoje u okruženju djeteta. 

S druge strane Program kroz set edukacija i ukupne podrške implementaciji, omogućuje osnaživanje nastavnika i stručnih službi škola za prepoznavanje faktora rizika i pružanje podrške djeci. 

Program sekundarne prevencije u školama Hercegbosanske županije i Unsko-sanskog kantona realizuje humanitarna organizacija „Genesis Project“, kao partner UNICEF-a Bosne i Hercegovine, a projekat je finansiran od Švedske vlade. 

Šumska kola

Od Lutaka do osnaženja

Epizoda Sudija traži naočare

Čiji su anđeli

TV serijal za djecu,1. epizoda

Igre šumskih patuljaka

Epizoda: Najveći izum

Unicef i Genesis

Zajedno za sigurno okruženje u školama

Ko smo

Genesis Project osnovan je u februaru 1997. godine u Banjaluci. Od osnivanja do danas, realizovali smo veliki broj projekata zahvaljujući podršci brojnih donatora. Smješteni smo u Banjaluci, a zahvaljujući razumijevanju gradonačelnika i poslanika u Gradskoj skupštini grada Banjaluka, od 01. 08. 2004. godine nakon osam godina aktivnog humanitarnog rada dobili smo na na korištenje poslovne prostorije (u vlasništvu grada). To nam je značajno olakšalo realizaciju humanitarnih projekata i otvorilo mogućnosti za realizaciju novih aktivnosti. Zahvaljujući našem pokretnom servisu-interaktivnom putujećem pozorištu u mogućnosti smo da programom obuhvatimo geografski veliko područje i veliki broj potencijalnih korisnika. Danas, većina Genesis Project aktivnosti fokusirana je podjednako na teritoriju Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.

Ciljevi

Misija

Genesis Project preko svojih profesionalaca i opredjeljenih pojedinaca pomaže djeci i mladima širom Bosne i Hercegovine u ostvarivanju prava na slobodan i pravilan psihofizički razvoj bez obzira na vjersku, etničku i rasnu pripadnost uvažavajući sve njihove individualne razlike i potencijale.

Vizija

Bosna i Hercegovina je slobodno i otvoreno društvo koje će omogućiti, svakom pojedincu, da se razvije i u punom kapacitetu i da se ostvari kao sretna, svjesna i slobodna individua sposobna na kritičko razmišljanje i kreativno djelovanje.

Dijana Pejić rođena je 1974. godine u Banjaluci gdje je završila osnovnu i srednju Elektro tehničku školu. Nakon završetka Više poslovne škole u Beogradu, zvanje diplomiranog ekonomiste stiče na Ekonomskom fakultetu u Kragujevcu. U nevladinom sektoru aktivno radi od 1995. godine kada je kao projekt koordinator bila zaposlena u Američkom komitetu za izbjeglice. Nevladinu organizaciju Genesis Project osnovala je 1996. godine u Banjaluci. Od tada do danas implementirala je na desetine uspješnih projekata širom Bosne i Hercegovine.
Zadužena za program menadžment, finansijski menadžment, osmišljavanje projekata, ljudske resurse, Dijana uspješno rukovodi malim timom koji je najvećim dijelom od samog početka dio Genesisa.
Uspješna priča traje već 18 godina, a njen najbolji dokaz su ostvareni rezultati i dječiji osmjeh koji članovi Dijaninog tima izmame gdje god da ih put nanese.

Azra Talić rođena je 1952. godine u Banjaluci. U rodnom gradu završila je osnovnu školu i Gimnaziju, a potom i Pedagošku akademiju. Školovanje je nastavila u Sarajevu na Filozofskom fakultetu, na kojem je stekla zvanje profesora psihologija i pedagogije.

U svom bogatom radnom iskustvu Azra je radila i kao vaspitač i pedagog u vrtiću, te psiholog i pedagog u osnovnoj školi, a potom i kao psiholog u organizaciji CARE Canada.

Dio tima Genesis Projecta postaje 1998. godine, i od tada aktivno učestvuje u realizaciji brojnih projekata. Podjednako je uspješna kao pedagog, psiholog, ali i kao pjesnik. Upravo je zahvaljujući njenoj mašti nastao veliki broj pjesama i predstava kojim putujuće interaktivno pozorište Genesis tima zabavlja i edukuje mališane širom BiH. A, u Azrinoj mašti uvijek ima mjesta za nove i kreativne ideje koje tek čekaju da ožive u nekom budućem projektu.

Draško Stojčević je rođen 1975. godine u Banjaluci gdje je završio osnovnu i srednju Elektro tehničku školu, a potom i Fakultet političkih nauka, odsjek za novinarstvo i komunikologiju.
Od samog osnivanja Genesis Projecta, Draško je dio tima. Tokom rada u ovoj organizaciji, pohađao je veliki broj naprednih seminara i završio obuku za instruktora za upozoravanje na opasnost od mina i lakog oružja. Nakon treninga za osmišljavanje i produkciju jednominutnih filmova za mlade, producirao je veliki broj jednominutnih filmova širom Bosne i Hercegovine.
U okviru projekata na kojima je radio i uspješno ih realizovao, Draško je razveseljavao mališane raznim ulogama koje je ostvario kroz brojne predstave i TV serijale. Pečurko u „Igri šumskih patuljaka“, saradnik Učitelja u „Čiji su anđeli“, deminer u „Suđenje čudno“, samo su neke od njih. Uvijek nasmijan i omiljen među djecom, prepoznatljiv je član veselog Genesis tima i putujećeg interaktivnog pozorišta.

Ljubiša Vasić je rođen 1975. godine u Banjaluci gdje je završio osnovnu i srednju Elektro - tehničku školu, a potom i Nezavisni univerzitet Banjaluka. Zvanje profesora razredne nastave stekao je 2009. godine, a za rad u nevladinom sektoru dodatno se edukovao kroz seminare i obuke. Između ostalog, završio je i obuku za instruktora za upozoravanje na opasnost od mina i lakog oružja.
Ljubiša je dio tima Genesis Projecta od osnivanja organizacije 1996. godine. Radio je na implementaciji velikog broja projekata, a djeca i mladi ga lako prepoznaju po širokom osmijehu i brojnim ulogama koje je ostvario kroz zabavne i edukativne predstave i TV serijale Genesisa.
Profesor Mudrić iz TV serijala „Čiji su anđeli“, učitelj iz TV serijala „Šumska škola“, Borko u „Igrama šumskih patuljaka“, strogi sudija u „Suđenju čudnom“, neke su od uloga po kojima ga najmlađi rado pamte.

Saša Šarić je rođen 1974. godine u Banjaluci, gdje je završio osnovnu i srednju Elektro tehničku školu, nakon čega je upisao Višu poslovnu školu u Beogradu.
Dio je Genesis tima od osnivanja organizacije, a kroz brojne seminare dodatno se edukovao za rad na humanitarno edukativnim projektima.
Završio je i obuku za instruktora za upozoravanje na opasnost od mina i lakog oružja, a pohađao je i trening o osmišljavanju i produkciji jednominutnih filmova.
Saša je tokom svoga rada u Genesisu učestvovao u implementaciji velikog broja uspješnih projekata širom Bosne i Hercegovine - od edukativnih radionica za djecu, preko produkcije TV predstava, do prevencije vršnjačkog nasilja, a aktivan je i na planu obezbjeđivanja donatorskih sredstava za projekte.

Goran Radić rođen je 1967. godine u Banjaluci. Nakon završetka osnovne i srednje Elektro tehničke škole u ovom gradu, završio je nekoliko naprednih seminara, kao i naprednu obuku za menadžera za upravljanje projektima za upozoravanje na mine i vatreno oružje.
Diplomirao je na  Ekonomskom fakultetu Univerziteta Apeiron u Banjaluci. Nakon osam godina rada u preduzeću „Rudi Čajavec“, Goran se 1998. godine priključuje timu Genesis Projekta, u početku kao volonter, a od 2003. godine i kao stalni član. Između ostalih obuka i seminara, pohađao je i trening o osmilšljavanju i produkciji jednominutnih filmova.
Učestvovao je na velikom broju uspješnih projekata, a njegov najveći doprinos ističe se kroz menadžerstvo projekata za upozoravanje na mine i vatreno oružje. Goran aktivno radi u minama visoko ugroženim lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine, a njegov primarni zadatak je da edukuje djecu kako da sačuvaju svoje živote i imaju bezbrižno djetinjstvo dok odrastaju u neposrednoj blizini mina i stalnoj opasnosti.

Dijana Miljatović je rođena 1972. godine u Prijedoru gdje je završila osnovnu i srednju školu, nakon čega je upisala engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.
Veliki dio svog radnog vijeka Dijana je provela na terenu kao prevodilac, a u ovom svojstvu radila je i za Haški tribunal. Jedan je od osnivača Udruženja samohranih roditelja “Ponos”, čiji je i predsjednik. Koordinator je brojnih humanitarnih akcija, a u okviru udruženja obavlja i funkciju projekt menadžera, a po potrebi i portparola.
Genesis Projectu pridružuje se 2012. godine, prvo kao volonter, a od jula 2013. godine i kao stalni član. Zaposlena na mjestu administrativnog asistenta, neophodna je logistička podrška uspješnog tima.